Pota - gâteaux sur mesure

Dobro je, čula sam mamu kako izlazi i zaključava vrata....

Moram brzo ustati i završiti planirano prije škole.... Mrzim međusmjenu....

Na stolu pored marende ostavljeno nešto para za poklon.... Ne zna mama da  na velikom odmoru nisam kupovala krofnu kod Gege i da sad imam malo bogatstvo za najbolji poklon na svijetu....

Kao i obično, preskačem jelo i pravo u grad moleći Boga da ne sretnem mamu ispred Robne.... Tu su već prodavci cvijeća s najljepšim ružama, karanfilima i buketićima prvih ljubičica te godine....Cvijeće ću ostaviti za kraj, nadam se da će preteći koji dinar....

Već sam zacrtala jednu kristalnu vazu te se u Robnoj odmah penjem na sprat. Ih, koji sam baksuz, zar su je već prodali!!!  Nema veze.... Kupiću ovu manju pa će mi ostati para za jos nešto... Znam, parfem! 

Tužna srca plaćam manju vazu i jurim u prizemlje na parfimeriju..... Najljepša duguljasta bočica sa crvrnim čepom u divnoj crvenoj kutiji čeka samo mene!  It, mama voli taj parfem, sigurno će se obradovati....

Prebrojavam siću koja mi je ostala.... Nemam za ružu.... Gleda me bakica kako brojim dinare i pruža crveni karanfil za te pare.... Pokunjeno ga uzimam i trčim kući da ne zakasnim u školu..... Ti karanfili su baš nezgodni.... Trčeći preko pruge kući, uspijem mu otkinuti glavu i sad je jadan sav nikakav.... Stavljam ga u čašicu za rakiju i sama sebi slažem priču da sam baš htjela tako mali cvijet......

Mamin osmijeh, suza u uglu oka, najtopliji zagrljaj...... i blaga ćuška po dupetu zbog nepojedenih krofni.....

Daleke 80 i neke......

Eto.... nepopravljivi nostalgičar......

Kao sjećanje na neka lijepa vremena evo i prigodne torte....

Jedna zastava, odgovarajuci oblik ..... i taj nesretni karanfil..... krv crveni......

I da ne bude zabune..... 8. mart mi je svaki dan onoliko koliko JA želim da mi to bude.

Aj uzdravlje i prijatan dan!